Definirana kao strah od javljanja anksioznih simptoma i tjelesnih senzacija povezanih s anksioznošću, anksiozna osjetljivost ima značajnu kliničku primjenu ne samo u prevenciji i terapiji anksioznih poremećaja, već osobito u području zdravstvene psihologije i ispitivanja načina na koje se mladi pacijenti suočavaju s boli i bolesti. U ovom radu prikazani su rezultati istraživanja u kojem su sudjelovala ukupno 184 ispitanika u dobi od 10 do 15 godina, iz četiri uzorka: (1) uzorak djece koja boluju od glavobolje (N=43), (2) uzorak djece koja boluju od astme (N=46), (3) uzorak djece koja doživljavaju veći broj psihosomatskih simptoma (N=53) i (4) kontrolni uzorak djece bez zdravstvenih tegoba (N=42). Uspoređeni su rezultati ove četiri skupine s obzirom na razinu anksiozne osjetljivosti i pokazalo se da postoji značajna razlika između sva tri klinička i kontrolnog uzorka, dok između djece s glavoboljama, astmom i psihosomatskim simptomima nema značajne razlike. Djeca u navedena tri klinička uzorka imaju značajno više rezultate na skali anksiozne osjetljivosti. Nadalje, u kliničkim uzorcima djece utvrđeni su specifični obrasci povezanosti anksiozne osjetljivosti s ostalim aspektima anksioznosti (separacijskom, socijalnom, ispitnom, opsesivno-kompulzivnom i dr.). Rezultati ovog istraživanja pokazuju da je ispitivanje anksiozne osjetljivosti kod djece koja imaju različite zdravstvene tegobe od osobitog značenja za psihološki terapijski i preventivni rad.

anksiozna osjetljivost, psihosomatski simptomi, astma, glavobolje, djeca