Posljednjih desetljeća povećalo se razumijevanje reakcija djece i mladih na traumatske događaje i jasan je njihov formativan utjecaj u djetinjstvu. Traumatska iskustva mijenjaju djetetovu unutrašnju sliku svijeta te oblikuju shvaćanje sebe i drugih, formiraju očekivanja od budućnosti koja imaju utjecaj kako na aktualno ponašanje, tako i na buduće doživljavanje djeteta i mlade osobe. Ključan ishod traumatskih iskustava je u djelovanju na očekivanja o svijetu i o sigurnosti života s drugima te na osjećaj osobnog integriteta. U ovom radu prikazan je pregled ključnih spoznaja iz dječje traumatske psihologije koje se odnose na povijesni prikaz istraživanja traume u dječjoj dobi, istraživanja učinaka traume na razvoj te postojeće klasifikacije traumatskih događaja u dječjoj dobi (zlostavljanje i zanemarivanje u obitelji i ostali traumatski događaji). Nadalje, navode se aktualna specifična pitanja traumatizacije djece i mladih koja problematiziraju procjenu posttraumatskog stresnog poremećaja kod djece i mladih i uvode pojam složene traume u dječju traumatsku psihologiju. Također, raspravljaju se metodološki problemi u istraživanjima traume djece i mladih. Bolje poznavanje izloženosti djece i mladih različitim oblicima traumatizacije, kao i kasnijih posljedica, omogućava primjereno definiranje potrebe za intervencijom. Stoga je i cilj ovog rada naglašavanje implikacija istraživanja traumatizacije djece koja se očituju u nekoliko područja djelovanja: razumijevanje djelovanja i posljedica traumatskog iskustva, identifikacija djece i mladih izloženih traumatskim iskustvima, osmišljavanje učinkovitijih mjera intervencije i tretmana te razvoj mreže podrške traumatiziranoj djeci/mladima.

traumatski događaj, trauma u djetinjstvu, zlostavljanje djece, djeca, mladi