ADHD (poremećaj pažnje/hiperaktivni poremećaj) jedan je od najčešćih poremećaja ponašanja u djetinjstvu i adolescenciji. Teškoće u učenju, slabi školski rezultati, problemi u međuvršnjačkim odnosima, problemi s kontrolom ponašanja svakodnevica su djece s ADHD-om. Nerazumijevanje samog poremećaja, djetetovih osjećaja i nemogućnosti da se adekvatno nosi sa svakodnevnim zahtjevima rijetko su prepoznati na vrijeme. Roditelji i učitelji nedovoljno su upoznati sa simptomima poremećaja i načinima pomoći i pružanja podrške ovakvoj djeci. Cilj ovog rada je prikazati na primjeru sedmogodišnjeg dječaka s ADHD-om različite načine rada kako bi mu se osigurala adekvatna podrška i pomoć nužna za njegov napredak. Ono što ovaj primjer prikazuje je rad na 3 razine ekološkog sustava: na individualnoj (sa samim djetetom, njegovim osobinama, nedostacima, snagama i potencijalima), na mikrosustavu (rad s obitelji djeteta) i na egzosustavu (rad s učiteljicom i asistenticom u nastavi). Na taj način zahvaćaju se najvažnije sfere djetetova života te djeluje na jačanje zaštitnih i na smanjenje rizičnih faktora, čime omogućavamo djetetu da optimalno iskoristi svoje potencijale te napreduje.

teorija ekoloških sustava, ADHD, prikaz slučaja, rizični i zaštitni faktori