Koristeći se salutogenim terminima, bolest osobu približava kraju “bolest” na kontinuumu “zdravlje-bolest”, no hoće li se osoba na tom kontinuumu nastaviti kretati k polu “zdravlje” ili “bolest”, prema Antonovskom, ovisi o njezinu osjećaju koherentnosti. Osoba visokog osjećaja koherentnosti bolest bi trebala doživjeti kao izazov s kojim se može nositi, smatra da suočavanje s bolešću za nju ima smisla, da je vrijedno ulaganja vremena i energije, i to djelujući na okolnosti u kojima se zbog bolesti našla (strategijama primarne kontrole), ali i prilagodbom sebe na te okolnosti (strategijama sekundarne kontrole). Osoba niskog osjećaja koherentnosti bolest može doživjeti kao kaznu, slabost i nepopravljivi gubitak, s kojom se ne zna, niti ima smisla nositi, te stoga izabire neadekvatne strategije suočavanja. Dijabetes i karcinom su bolesti s različitim tijekom i prognozom, te zahtjevima koje liječenje tih bolesti postavlja pred pacijenta, te bi uspješno suočavanje s tim bolestima zahtijevalo drugačije strategije kontrole. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi postoji li razlika u osjećaju koherentnosti, strategijama kontrole i zadovoljstvu životom kod oboljelih od karcinoma, dijabetesa i zdravih osoba. Ispitivanje je provedeno na uzorku od 90 ispitanika, a koji čine tri skupine ispitanika izjednačene po dobi, spolu i naobrazbi (skupina osoba oboljelih od karcinoma, skupina osoba oboljelih od dijabetes mellitusa i skupina zdravih osoba). Utvrđeno je da osobe oboljele od karcinoma imaju značajno veći osjećaj koherentnosti i sekundarnu kontrolu, kako od dijabetičara, tako i od zdravih ispitanika, dok se dijabetičari i zdravi ne razlikuju na tim varijablama. Kod primarne i tercijarne kontrole, te zadovoljstva životom, nije utvrđena značajna razlika s obzirom na zdravstveni status ispitanika. Značajnim pozitivnim prediktorima zadovoljstva životom pokazali su se osjećaj koherentnosti i sekundarna kontrola.

osobna kontrola razvoja, osjećaj koherentnosti, zadovoljstvo životom, dijabetes, karcinom