U ovom preglednom radu riječ je o novijoj konceptualizaciji narcističnih osobina koje variraju s obzirom na stupanj adaptivnosti pojedinčeve ličnosti. Dok se blaža zastupljenost tih osobina smatra zaštitnim faktorom od problema sa samopouzdanjem i sniženim raspoloženjem, patološke varijante itekako dovode do disfunkcionalnih obrazaca ponašanja, povećanog stresa i komorbiditetnih psihijatrijskih stanja. U kliničkoj psihologiji i psihijatriji to je najpoznatije kao narcistični poremećaj ličnosti, pri čemu ti dijagnostički kriteriji vrlo vjerojatno ne zahvaćaju čitav raspon problematičnih osobina i ponašanja koja su karakteristična za osobe s patološkim narcizmom. Naime, brojne kliničke opservacije i novija empirijska istraživanja pokazuju širu sliku patološkog narcizma u kojoj se ističu grandiozne i vulnerabilne karakteristike ovog poremećaja, što je posebno relevantno zbog preinaka koje se očekuju u novom izdanju DSM-a-V. Nažalost, službena klasifikacija prenaglašava kriterije grandioznog tipa, što je u neskladu s istraživačkim nalazima koji u posljednje vrijeme dovode do konstrukcije psihologijskih instrumenata predviđenih za ispitivanje dvofaktorske slike patološkog narcizma. Nadalje, pokušaji utvrđivanja etioloških faktora u podlozi narcističnog poremećaja ličnosti nisu doveli do konzistentnih nalaza i modela, već je čitavo područje obilježeno prevelikim paradigmatskim neslaganjima, prvenstveno između psihodinamskih i kognitivnih perspektiva. Također, postoje indikacije o širim kulturalnim utjecajima pri čemu su narcistične osobine prisutnije u Zapadnjačkim društvima.

narcizam, patološki narcizam, narcistični poremećaj ličnosti, etiologija narcizma