Teorija privrženosti, a i brojna istraživanja koja su proizašla iz njezinih pretpostavki, do sada su pokazali da je ukupna dobrobit pojedinaca uvelike uvjetovana odnosima, tj. vezama koje osoba razvija s drugima u svojoj okolini, i to ne samo u djetinjstvu već i kroz cijeli život. Istraživanja karakteristika ljudi koji imaju kućne ljubimce te kvalitete same veze koja se formira između čovjeka i njegova kućnog ljubimca, u Hrvatskoj su još uvijek novost i svega se nekoliko autora u svom dosadašnjem radu dotaknulo ovih tema. Strana istraživanja, s druge strane, pružaju opsežan niz podataka i time čine stabilno polazište budućim znanstvenim naporima u ovom području. Neki od konzistentnih nalaza upućuju na to kako se ljubimci u obitelji percipiraju članom obitelji, dok afektivna veza koja se stvara između čovjeka i njegova ljubimca, čini se, ima karakteristike obostrano korisnog dinamičnog odnosa iz kojeg proizlaze brojne prednosti bitne za zdravlje i dobrobit čovjeka. Iako veći dio dosadašnjih rezultata daje potporu hipotezi o pozitivnom učinku posjedovanja kućnih ljubimaca, ima i kontradiktornih nalaza koji upućuju na potrebu daljnjih istraživanja. Osnovni izvori nedoumica pri zaključcima upućuju na potrebu za definiranjem psiholoških karakteristika vlasnika kućnih ljubimaca u odnosu na razinu afektivne povezanosti koja karakterizira odnos čovjek – kućni ljubimac. Postavlja se i zahtjev za definiranjem metodološkog pristupa problemima u ovom području.

teorija privrženosti, kućni ljubimci, pozitivan efekt posjedovanja ljubimaca