S ciljem provođenja evaluacije programa “Pripovjedač/ice priča za laku noć u Dječjoj bolnici Kantrida”, nastojalo se utvrditi kako hospitalizirana djeca i njihovi roditelji doživljavaju i percipiraju dolaske pripovjedačice priča u bolnicu i njihovo pripovijedanje priča, te postoji li povezanost između pripovijedanja priča i prihvaćanja bolesti te olakšanog boravka tijekom hospitalizacije? U evaluaciji programa su sudjelovala sva djeca koja su bila hospitalizirana na Odjelu hematologije i onkologije KBC Rijeka, čiji su roditelji dali pristanak na sudjelovanje. U istraživanju je sudjelovalo 15 djece (od 3 do 17 godina) i 15 roditelja (⅔ majki). Primijenjena je evaluacijska anketa koja je kreirana specifično za svrhu ove evaluacije, a ispunjavali su je i djeca i roditelji. Sudjelovanje u istraživanju bilo je dobrovoljno, anonimno i povjerljivo. Statističkom obradom podataka o procjenama djece i roditelja utvrđeno je da nema značajnih razlika. Općenito, i djeca i roditelji su procijenili da im se priče sviđaju, da vole pripovijedanje priča te su izrazito pozitivno ocijenili cjelokupni program. Utvrđeno je da provedba programa pridonosi lakšem podnošenju hospitalizacije, te su značajno pozitivno povezani s uvjerenjem djece da će ozdraviti, odnosno optimističnim stavom prema bolesti. Na osnovi rezultata, vidljivo je da je provođenje ovog programa pokazalo značajno smanjenje negativnog efekta hospitalizacije, što svakako treba uzeti u obzir kako prilikom daljnjeg rada Odjela hematologije i onkologije KBC Rijeka, tako i u okviru daljnjeg rada udruge “Portić”.

pripovjedači/ce priča, evaluacija programa, stavovi djece i roditelja