Cilj istraživanja bio je utvrditi odnos između poremećaja hranjenja i demografskih, socijalnih i zdravstvenih čimbenika, kao i neuroticizma i obilježja emocionalnosti u osoba oboljelih od poremećaja hranjenja. Podaci su prikupljani od 2000. do 2010. godine u Klinici za pedijatriju Kliničke bolnice Sestara milosrdnica u Zagrebu, a ispitana su ukupno 164 pacijenta/ica, 13 muškog i 151 ženskog spola. Dobni raspon u vrijeme psihološke obrade kreće se od 9,9 do 23,5 godina (prosječna dob 15,6 godina). Podaci su dobiveni kliničkim intervjuom te Indeksom profila emocija (PIE) i Crown-Crispovim indeksom iskustva (CCII). Dobiveni rezultati potvrđuju da je većina oboljelih ženskog spola, a najčešća dijagnoza je anoreksija. Najučestalija dobna skupina za razvoj poremećaja je 12-15 godina, a javljanje na psihološku obradu je najčešće u rasponu od 12 do 15 i od 16 do 19 godina. Većina oboljelih ima braću/sestre, a poremećaj je najčešći kod najmlađeg, potom najstarijeg, a zatim kod srednjeg djeteta u obitelji. Većina postiže izvrstan školski uspjeh. Kao povod za obolijevanje najčešće navode intrinzičnu motivaciju. Oboljeli od anoreksije imaju statistički značajno nižu prosječnu vrijednost minimalnog i maksimalnog indeksa tjelesne mase (ITM) u odnosu na oboljele od bulimije nervoze. Na PIE profilu dobivena je statistički značajna razlika s obzirom na spol na dimenziji bojažljivosti i pristranosti, pri čemu više vrijednosti postižu muški pacijenti. S obzirom na tip dijagnoze, nisu dobivene značajne razlike. Na CCEI nisu utvrđene statistički značajne razlike s obzirom na spol, a s obzirom na dijagnozu pacijentice s anoreksijom postižu niže vrijednosti na opsesivnosti i somatskom iskazivanju anksioznosti.

poremećaji hranjenja, spol, dob, Indeks profil emocija, Crown-Crispov indeks iskustva