Tjelesne pritužbe i simptomi koji se mogu uočiti kod učenika nakon tranzicije u srednju školu mogu upućivati na prilagodbeni stres, kako to predviđa model stresa Lazarusa i njegovih suradnika. Cilj istraživanja bio je provjeriti mogućnost predviđanja psihosomatskih teškoća učenika na osnovi roda, vrste škole, procjene samoefikasnosti i korištenja emocijama usmjerenih strategija suočavanja. Sudionici su bili učenici gimnazija i strukovnih medicinskih škola u Zagrebu, a mjerenja su provedena u dvije vremenske točke; pri početku i pri kraju prvog razreda srednje škole. U prvom mjerenju bilo je uključeno 308 sudionika, u drugome 291. Korišteni su: Skala suočavanja sa stresom za djecu i adolescente i Upitnik psihosomatskih simptoma (Vulić-Prtorić, 2002 i 2005), te Upitnik samoefikasnosti za djecu i adolescente (Muris, 2001). Hijerarhijske regresijske analize pokazale su visoko podudaranje značajnih prediktora u obje točke mjerenja, a najznačajnije prediktorske varijable bile su kognitivne procjene (niska akademska i emocionalna samoefikasnost), korištenje određenih strategija suočavanja (Emocionalna reaktivnost, Izbjegavanje) i ženski rod. Rezultati su potvrdili primjenjivost Lazarusova modela stresa u specifičnom psihosocijalnom kontekstu nakon tranzicije u srednju školu, te uputili na mogućnosti prevencije značajne za rad psihologa u praksi.

tranzicija u srednju školu, stres, psihosomatski simptomi