U terapijskom radu i procesu s djecom i njihovim obiteljima vrlo je važno prekinuti obrasce koji podržavaju problem. U iznalaženju načina kako pristupiti obiteljskoj dinamici i kako čim suptilinije intervenirati, te razriješiti problem zbog kojeg je obitelj potražila pomoć, uz želju za terapijskom promjenom i istraživanjem, razvijala se metoda prezentirana u radu. Stvaranje pjesmica u svrhu terapijske promjene, kao dio cjelokupnog terapijskog procesa, omogućava da se kroz neizravan i kreativan pristup dogodi promjena u skladu sa željenim ishodom. Sjedinjujući svjesna i nesvjesna učenja, kroz dijalošku igru i dijalogoterapiju terapeut, dijete i obitelj rade na željenoj promjeni. Stvaranje pjesmica definirano je autentičnošću i jedinstvenošću svakog pojedinog klijenta, kao i terapeuta i tom smislu ne postoje dvije iste primjene metodologije, iako polazišna točka može biti ista simptomatologija. Metoda je primjenjiva za djecu od 4 do 10 ili 11 godina uz individualna odstupanja s obzirom na intelektualnu i emocionalnu zrelost djeteta. Može se koristiti kod sljedećih poteškoća i stanja: enuresis nocturnae, različitih vrsta strahova, impulzivnog ponašanja, opsesivno-kompulzivnih radnji, određenih psihosomatskih smetnji te kod postoperativnog oporavka djeteta nakon nekih medicinskih kirurških zahvata. Opisana metodologija, kao dio cjelokupnog terapijskog procesa, pokazala se učinkovitom. U raspravi su opisani mogući učinci tijekom terapijskog procesa, korisnost primjene opisane metodologije u kontekstu psihoterapijskog rada te su dani prijedlozi za otkrivanje novih dimenzija opisane metodologije.

terapijski proces, kreativnost, jedinstvenost, dijaloška igra, svjesna i nesvjesna učenja