Svako dijete s poremećajem iz autističnog spektra (PAS) jedinstveno je po svojim jezičnim i sociokognitivnim sposobnostima, stupnju poteškoća te podršci koju dobiva iz okoline. Zbog toga svako dijete prolazi različite putove terapijskog i predškolskog uključivanja te postiže različit napredak. Budući da u Republici Hrvatskoj ne postoje sustavni podaci o ovoj populaciji nakon postupka procjene niti postoji uvid u čimbenike koji su povezani s njihovim uključivanjem u predškolski sustav, cilj je ovog rada pružiti uvid u funkcioniranje dijagnostičkog, terapijskog i odgojno-obrazovnog sustava u Republici Hrvatskoj te položaj djece s poremećajima iz autističnog spektra unutar njega. Kako bi se dobili ovi podaci, proveden je upitnik s roditeljima 40 djece atipičnog komunikacijskog razvoja. Kvalitativnom i kvantitativnom analizom roditeljskih odgovora ispitala se povezanost dobi roditeljskog prepoznavanja poteškoća s početkom dobivanja stručne podrške, povezanost dijagnoze djeteta s pojedinim oblikom uključivanja te povezanost roditeljskog zadovoljstva s pojedinim oblikom uključivanja. Rezultati pokazuju važnost ranog prepoznavanja teškoća budući da postoji povezanost dobi u kojoj se prepoznaju teškoće s početkom dobivanja stručne podrške. Nije pronađena povezanost između dijagnoze djeteta i roditeljskog zadovoljstva s pojedinim oblikom uključivanja. Uvidom u roditeljske odgovore uočava se da je jedan od najbitnijih čimbenika uspješnog uključivanja educiranost i pozitivan stav odgojiteljica, a manje utjecaja imaju stupanj poteškoća djeteta i sam oblik uključivanja. Roditelji upozoravaju na brojne probleme u sustavu kao što je, na primjer, nedovoljna pripremljenost predškolskog sustava za uključivanje djece s poremećajima iz autističnog spektra.

poremećaji iz autističnog spektra, dijagnostika, stručna podrška, predškolsko uključivanje