Perfekcionizam se može definirati kao težnja za nepogrešivošću koja može imati negativne posljedice za funkcioniranje pojedinca. Dosadašnja su istraživanja većinom bila usmjerena na to kako ponašanje i očekivanje roditelja utječe na djetetov uspjeh u školi, dok su veze očekivanja i ponašanja roditelja s psihičkim funkcioniranjem njihove djece, osobito perfekcionizmom, relativno neistražene. U skladu s tim, cilj ovog istraživanja bio je utvrditi povezanost obrazovnih očekivanja roditelja te dječjih procjena ponašanja roditelja s pojedinim dimenzijama perfekcionizma djeteta. U istraživanju su sudjelovala 93 učenika od prvog do četvrtog razreda gimnazije i njihovi roditelji. Od mjernih instrumenata korištena je Skala obrazovnih aspiracija i očekivanja za adolescente-SEAEA (Jacob, 2010), kojom su se ispitivala obrazovna očekivanja roditelja, Upitnik za procjenu roditeljskog ponašanja-CRPBI-57 (Keresteš, 1999) te Višedimenzionalna skala perfekcionizma-MPS-F (Frost, Heimberg, Holt, Mattia i Neubauer, 1990; Zubčić i Vulić-Prtorić, 2008) koje su ispunjavali učenici. Rezultati istraživanja pokazali su povezanost između različitih dimenzija perfekcionizma, s jedne, te obrazovnih očekivanja i ponašanja roditelja, s druge strane. Pokazalo se da su značajni korelati adaptivnih aspekata perfekcionizma očekivanje i vrednovanje obrazovanja roditelja, sudjelovanje majke u pripremi za obrazovna postignuća te dječja procjena prihvaćanja od strane roditelja, dok su s neadaptivnim aspektima perfekcionizma značajno povezani dječja procjena prihvaćanja, psihološke i bihevioralne kontrole od strane roditelja te očeva promjenjivost obrazovnih očekivanja.

perfekcionizam, obrazovna očekivanja roditelja, procjena roditeljskog ponašanja