Izvorni znanstveni članak
Obiteljski odnosi i psihosocijalna prilagodba djece u cjelovitim i jednoroditeljskim obiteljima
Andreja Brajša-Žganec
-
Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb
Ivana Hanzec
-
Fakultet hrvatskih studija, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb
Puni tekst (hrvatski, str.139-150).pdf
Sažetak
Struktura obitelji u suvremenom svijetu razlikuje se od tradicionalnog poimanja obiteljskog sustava te je sve više djece koja odrastaju s jednim roditeljem. U ovom istraživanju željeli smo ispitati agresivno i prosocijalno ponašanje kao i psihosomatske probleme predškolske djece ovisno o strukturi njihove obitelji (jednoroditeljska obitelj s majkom kao skrbnicom ili dvoroditeljska, cjelovita obitelj) te ovisno o dobi i spolu djeteta. Budući da osim o strukturi obitelji, razvoj djeteta ovisi i o odnosima unutar te obitelji, ispitali smo i razlikuju li se samohrane majke i majke iz cjelovitih obitelji s obzirom na procjenu obiteljske kohezije, zadovoljstva obiteljskim funkcioniranjem i dimenzijama meta-emocija. Istraživanje je provedeno sa 73 udane i 72 samohrane majke djece predškolske dobi (78 dječaka i 67 djevojčica, prosječne dobi 4,9 godina) te s odgojiteljicama te djece. Majke su ispunjavale Skalu zadovoljstva s obitelji, Skalu obiteljske kohezije i Upitnik strukture roditeljskih meta-emocija te Skalu somatskih problema za djecu. Odgojiteljice su procjenjivale agresivno i prosocijalno ponašanje djece. Dobiveni rezultati pokazali su da nema statistički značajne razlike u izraženosti somatskih problema kod djece predškolske dobi iz cjelovitih obitelji i onih koji žive samo s majkom, neovisno o spolu i dobi djeteta. Rezultati su pokazali da agresivno ponašanje predškolaca ne ovisi o obiteljskoj strukturi ni o dobi djeteta, dok su značajne razlike dobivene s obzirom na spol, upućujući na veću agresivnost dječaka. Razlika u prosocijalnom ponašanju nije dobivena između dječaka i djevojčica, ali su starija djeca i djeca samohranih majki procijenjena više prosocijalnima. Utvrđeno je kako među dvjema skupinama majki nema razlike u procjenama obiteljske kohezije, zadovoljstva različitim aspektima obiteljskog funkcioniranja, niti u dimenzijama meta-emocija. Rezultati istraživanja razmatrani su u kontekstu promjene stava društva prema samohranim majkama, te u smjeru uloge i važnosti jedne odrasle osobe koja je uključena u svakodnevni život djeteta.
Ključne riječi
obiteljska struktura, odnosi u obitelji, dječja psihosocijalna prilagodba, jednoroditeljske obitelji, majke