Brojna su istraživanja pokazala kako djeca s ADHD-om pokazuju probleme u akademskom, socijalnom i emocionalnom funkcioniranju. Međutim, jako mali broj istraživanja bavi se djecom koja su suspektna na ADHD-a, a gdje bi ovakva odstupanja mogla uputiti na posljedični razvoj poremećaja te kao takva biti važna u organizaciji preventivnih programa. Cilj istraživanja je provjeriti akademsko (školski uspjeh, akademska samoefikasnost), socijalno (broj prijatelja, vršnjačka prihvaćenost, socijalna samoefikasnost) i emocionalno (empatija, emocionalna kompetentnost, emocionalna samoefikasnost) funkcioniranje djece suspektne na ADHD. U istraživanju su sudjelovala 492 učenika 4., 6. i 8. razreda osnovne škole (prosječne dob M = 12,72, SD = 1,62). Učenici su podijeljeni u 3 skupine s obzirom na samoprocjenu simptoma prema kriterijima DSM-V, pri čemu je 11% (N = 55) učenika samoprocijenilo da je suspektno za razvoj ADHD-a, a 13,6% (N = 68) da ima simptome za dijagnozu ADHD-a te su obje ove skupine smatrane suspektnima na ADHD, dok su ostali učenici procijenili da nemaju simptome ADHD (75,4%, N = 377). Korišteni su sljedeći instrumenti: Skala hiperaktivnosti-impulzivnosti-pažnje (HIP; Vulić-Prtorić, 2006), Upitnik samoefikasnosti za djecu (SEQ-C, Vulić-Prtorić i Sorić, 2006), Upitnik emocionalne kompetentnosti (UEK-45; Takšić, 2002), Skala emocionalne empatije iz E-upitnika (Raboteg-Šarić, 2002), te su učenici pitani da procjene koliko se osjećaju prihvaćeno od strane vršnjaka, koliko imaju prijatelju i daju podatke o školskom uspjehu. Rezultati istraživanja pokazali su kako je kod djece suspektne na ADHD-a narušeno akademsko funkcioniranje (oba aspekta, F(2,490)školski uspjeh = 3,87, p = 0,021, ω = 0,11; F(2,490)akademska samoefikasnost = 23,46, p = 0,000, ω = 0,29), međutim za socijalno i emocionalno funkcioniranje nađena su odstupanja samo na jednom aspektu (F(2,490)vršnjačka prihvaćenost = 4,35, p = 0,013, ω = 0,12; F(2,490)emocionalna samoefikasnost = 6,76, p = 0,001, ω = 0,15). Možemo zaključiti kako je kod djece suspektne na ADHD-a svakako narušeno akademsko funkcioniranje, no kada govorimo o socijalnom i emocionalnom funkcioniranju ove razlike su manje i odnose se samo na neke ispitane aspekte što bi se trebalo detaljnije ispitati u budućim istraživanjima. Budući prevencijski programi trebali bi se usmjeriti prvenstveno na pomoć u školskoj prilagodbi, ali i u razvoju socijalnih vještina potrebnih za stvaranje prisnih vršnjačkih odnosa te na razvoj djetetovih sposobnosti nošenja s negativnim emocijama.

ADHD, akademsko funkcioniranje, socijalni razvoj, emocionalni razvoj, osnovnoškolci