Izvorni znanstveni članak
Uloga prilagođene slikovnice u poticanju pripovijedanja
Monika Rosandić
-
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sara Alviž
-
Centar za rehabilitaciju Stančić, Dugo Selo, Hrvatska
Jasmina Ivšac Pavliša
-
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
https://doi.org/10.21465/2020-KP-1-2-0002
Puni tekst (hrvatski, str.21-34).pdf
Sažetak
Zajedničko čitanje slikovnica prirodna je aktivnost kojom se potiču vještine rane pismenosti, a
prediktivno je i za kasnije vještine čitanja i pisanja. Zbog širokog raspona mogućnosti u obliku tehničkih,
sadržajnih i jezičnih prilagodbi prilagođene slikovnice pružaju mogućnost interaktivnog sudjelovanja djeci s
različitim odstupanjima od urednog komunikacijsko-jezično-govornog razvoja, a pozitivni učinci pojavljuju
se i kod populacije urednog razvoja.
Cilj je ovog istraživanja bio ispitati uspješnost pripovijedanja nakon čitanja prilagođene slikovnice u odnosu
na standardnu slikovnicu. Pripovjedne sposobnosti, promatrane na makrostrukturalnoj razini, ispitane su na
uzorku od 30 djece kronološke dobi između 5;07 i 6;07 godina, urednog kognitivnog i jezičnog razvoja. Za
potrebe istraživanja korištene su dvije priče, Mačka i Pas, koje su dio instrumenta MAIN - hrvatska inačica:
Višejezični instrument za ispitivanje pripovijedanja.
Rezultati su pokazali kako se statistički značajne razlike pojavljuju u području razumijevanja sadržaja te uporabi
riječi kojima se izražavaju unutarnja stanja likova. Nisu pronađene značajne razlike u cjelokupnoj strukturi
priče i na većini razina strukturalne složenosti. Dobiveni rezultati upućuju na potrebu za daljnjim istraživanjima
u ovom području kako bi se stvorili temelji za logopedsku praksu utemeljenu na dokazima.
Ključne riječi
prilagođena slikovnica, pripovjedne sposobnosti, složene komunikacijske potrebe, MAIN -
hrvatska inačica: Višejezični instrument za ispitivanje pripovijedanja