Područje intervencija u kontekstu potpomognute komunikacije koje kao temeljeni princip upotrebljavaju modeliranje istraživačko je područje koje se intenzivnije razvija posljednjih nekoliko godina. Unatoč brojnim pokazateljima da je strategija modeliranja jezičnog unosa svrhovita za jezični razvoj, modeliranje se u kliničkom radu tradicionalno povezuje s modeliranjem gesti, manualnih znakova i govornih oblika, a puno rjeđe u kontekstu modeliranja uporabe grafičkih simbola, komunikacijskih ploča, knjiga ili visokotehnoloških uređaja paralelno s govorom. Intervencije potpomognute komunikacije koje uključuju modeliranje (engl. AAC modeling interventions) usmjerene su na poticanje jezičnih sposobnosti djece koja upotrebljavaju potpomognutu komunikaciju. U radu će se obrazložiti teorijsko ishodište koncepta obogaćenog jezičnog unosa koji je zapravo strategija “receptivnog jezičnog treninga”. U okviru ove strategije ključna je uloga komunikacijskog partnera koji istodobno govori i pokazuje na grafičke simbole. Obogaćeni jezični unos ima svoje uporište u konstruktivističkim i socio-interakcionističkim teorijama jezičnog razvoja te u svojoj izvedbi upravo oponaša način na koji djeca tipičnoga razvoja usvajaju jezik. Pregled literature pokazuje da postoje brojni dokazi o učinkovitosti primjene obogaćenog jezičnog unosa u području komunikacijskog i jezičnog razvoja (Dada i Alant, 2009; Drager, 2009; Sennott, Light i McNaughton, 2016). Pregledni rad donosi ključne podatke o konceptu obogaćenog jezičnog unosa, terminološkom razvoju, istraživanjima i kliničke preporuke s ciljem približavanja ovog koncepta kako u istraživačkom, tako i u kliničkom radu.

modeliranje, potpomognuti jezik, komunikacijski partner, receptivni trening, potpomognuta komunikacija