Cilj je provedenoga istraživanja bio provjeriti prediktore depresivnosti kod pacijenata oboljelih od različitih kardiovaskularnih bolesti. Ispitana je uloga pripadnosti skupini pacijenata (bolničkoj ili ambulantnoj), netolerancije na neizvjesnost te socijalne podrške u objašnjenju izraženosti depresivnih simptoma. Također je provjeren i medijacijski učinak percipirane socijalne podrške u odnosu između skupine ambulantnih i bolničkih pacijenata te depresivnosti. Bolnički je uzorak činilo 74 pacijenata s akutizacijom srčanog zatajenja, od kojih 56 muškaraca i 18 žena u dobi od 39 do 89 godina, a ambulantni je uzorak činilo 74 pacijenata s kardiovaskularnim bolestima bez znakova akutizacije zatajenja srca, od kojih 36 muškaraca i 38 žena u dobi od 27 do 80 godina. Obje su skupine ispunjavale Upitnik o zdravlju pacijenata koji ispituje depresivnost, Upitnik netolerancije na neizvjesnost te ENRICHD upitnik socijalne podrške. Rezultati su pokazali da je bolnička skupina pacijenata imala značajno višu razinu depresivnosti i značajno nižu razinu percipirane socijalne podrške u odnosu na ambulantnu skupinu pacijenata. Skupina bolničkih pacijenata, s povišenom inhibitornom i prospektivnom netolerancijom na neizvjesnost te percepcijom manje socijalne podrške pokazala je više razine depresivnosti. Percipirana socijalna podrška pokazala se djelomičnim medijatorom u odnosu između pripadnosti bolničkoj skupini pacijenata i depresivnosti. Rezultati upućuju na to da se prilikom tretmana srčanih bolesti, posebice sindroma zatajenja srca, treba ispitati i psihičko funkcioniranje pacijenata kako bi im se mogla pružiti sveobuhvatna zdravstvena i psihološka pomoć

zatajenje srca, depresija, netolerancija na neizvjesnost, socijalna podrška