Izvorni znanstveni članak
Mladi s problemima kockanja – koliko kockaju i kako vide industriju igara na sreću
Neven Ricijaš
-
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
https://doi.org/10.21465/2020-KP-1-2-0004
Puni tekst (hrvatski, str.47-62).pdf
Sažetak
Iako formalnim zakonom zabranjeno, kockanje maloljetnika i razvoj štetnih psihosocijalnih posljedica
povezanih s kockanjem koje vode simptomima ovisnosti o kockanju, i u Hrvatskoj i u većini drugih
zemalja zapadnog društva, zaokupljaju pozornost mnogih stručnjaka i znanstvenika u području mentalnog
zdravlja. Svrha ovog rada je istražiti razlike u učestalosti kockanja mladih s obzirom na razinu razvijenih štetnih
psihosocijalnih posljedica, te specifično njihovu percepciju dostupnosti i pristupačnosti igrama na sreću
u Hrvatskoj.
U istraživanju je sudjelovao prigodni uzorak od N = 615 muških srednjoškolaca iz Zagreba i Splita (Mdob =
16,16; SDdob = 1,21) svih triju vrsta obrazovnih programa, od prvog do završnog razreda srednje škole. Uz
osnovne sociodemografske varijable, u istraživanju je korišten Upitnik aktivnosti kockanja, Subskala opće
mjere ozbiljnosti problema povezanih s kockanjem (GPSS) te Upitnik percepcije industrije igara na sreću.
Za ostvarivanje ciljeva, uz deskriptivnu i korelacijsku statistiku, korištene su parametrijske i neparametrijske
metode inferencijalne statistike (ANOVA/Kruskal-Wallisov test s pripadajućim post-hoc testovima).
Rezultati pokazuju da mladi koji prema GPSS-u imaju visoku razinu štetnih psihosocijalnih posljedica povezanih
s kockanjem (tzv. crveno svjetlo) sve igre igraju učestalije, a posebno visokorizične kao što su sportsko
klađenje i igre na automatima. Također, percipiraju igre dostupnijima maloljetnicima unatoč zakonskim zabranama
i misle da bi država trebala propisati nižu dob (maloljetništvo) za legalno uključivanje u igre na sreću
u Hrvatskoj. Rezultati jednoznačno upućuju na intenzivnije rizično ponašanje mladih koji su razvili psihosocijalne
probleme povezane s kockanjem, te njihovu liberalniju percepciju industrije igara na sreću i percepciju
o većoj pristupačnosti pojedinim igrama.
Zaključno se rezultati stavljaju u kontekst dosadašnjih istraživanja o učestalosti kockanja mladih u Hrvatskoj
i posrednom značaju utjecaja tržišta igara na sreću na stavove mladih i normalizaciju ove rizične industrije s
obzirom na tako izraženu dostupnost i pristupačnost u našoj zemlji.
Ključne riječi
kockanje, igre na sreću, adolescenti, industrija igara na sreću, ovisnost o kockanju