Početak kliničke psihologije u Republici Hrvatskoj veže se uz zapošljavanje prvog psihologa u zdravstvenom sustavu i osnivanje prve Službe za kliničku psihologiju 1949. godine u današnjem KBC-u Sestre milosrdnice. Prva psihologinja bila je Jelena Šimunec-Muhek Turdiu, a radila je u KBC-u Sestre milosrdnice od 1949. do 1963. godine. Nakon nje započinje zapošljavanje psihologa u KBC-u Zagreb, Klinici za psihijatriju Vrapče, domovima zdravlja, psihijatrijskim bolnicama na Ugljanu i u Popovači. Primjena kliničke psihologije u praksi odvijala se znatno prije nego što je ona kao predmet uvedena na studij psihologije na Filozofskom fakultetu. Samostalna katedra za kliničku psihologiju na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu osnovana je 1972. godine (od 1956. do 1960. djelovala je Katedra za socijalnu i kliničku psihologiju). Na razvoj kliničke psihologije utjecali su brojni događaji i društvene okolnosti, kako u Hrvatskoj tako i u drugim sredinama. Uz psihodijagnostiku i istraživački rad, klinički psiholozi su se počinjali educirati iz raznih psihoterapijskih pravaca. Današnja razina kliničke psihologije u Republici Hrvatskoj odraz je obrazovanja koje uključuje nekoliko obaveznih i izbornih kolegija na studijima psihologije te praksu u ustanovama gdje rade klinički psiholozi, specijalističkog studija iz kliničke psihologije, mnogobrojne dostupne literature i psiholoških mjernih instrumenata standardiziranih na hrvatskoj populaciji, mogućnosti educiranja iz različitih psihoterapijskih pravaca, rada sekcija unutar Hrvatskog psihološkog društva i Hrvatske psihološke komore, brojnih konferencija i prilika za učenje i razmjenu iskustava.

povijest psihologije, klinička psihologija, KBC Sestre milosrdnice